Jedan od najvažnijih festivala u regionu kada je u pitanju dokumentarni i kratki film, i svakako jedan od najdugovečnijih evropskih festivala, Beogradski festival dokumentarnog i kratkometražnog filma ove godine obeležava 60 godina svog postojanja. Osnovan 1953. godine u Puli kao Festival jugoslovenskog filma, popularni ’’Kratki metar’’ će se ove godine održati od 2. do 6. aprila u Domu Omladine, Dvorani Kulturnog centra i bioskopu Fontana. Za nagrade festivala takmičiće se 48 inostrana i 35 domaćih filmova u četiri kategorije: dokumentarni, kratki igrani, animirani i eksperimentalni film.
Domaći takmičarski program će, pored standardno dobrih ostvarenja domaće nezavisne produkcije, Fakulteta dramskih umetnosti, Akademije umetnosti, Doma kulture Studentski grad i filmskog kampa Interakcija, premijerno predstaviti beogradskoj publici dva filma koja su postigla zapaženi uspeh na nedavno održanom Berlinaleu, animirani film ’’Rabbitland’’ i dokumentarni film ’’Ja kada sam bila klinac, bila sam klinka’’.

Kratki metar će pored takmičarskog programa imati čak osam pratećih programskih celina. Beogradska publika imaće prilku da pogleda izabrane filmove sa Short Shorts festivala u Tokiju u programu Made in Japan. Program London Calling predstaviće najbolje filmove sa London Short Film Festivala, dok će se program Kontrasti Rusije: Patriote i bludnici fokusirati na oprečnosti moderne Rusije, od političkog fanatizma do raskalašnog noćnog života. Sa istoka nam stiže i program Angry Ukrainians, sastavljen od filmova istoimenog pokreta filmskih autora, koji se bave problemima moderne Ukrajine. Ljubitelji muzike i dokumentarnog filma imaće prilike da u programu Rockumentary Revolutions pogledaju film ’’Otroci socijalizma’’ o istoimenoj slovenačkoj pank grupi i film ’’How we played the revolution’’ o litvanskoj ’’raspevanoj’’ revoluciji. Ostvarenja iz regiona biće predstavljena u programu Komšiluk, koji ove godine ima poseban fokus na novi crnogorski film, koga će predstaviti filmovi studenata Fakulteta dramskih umjetnosti sa Cetinja. Tradicionalni prateći program Vrelo će se baviti temom art terapije sagledane kroz prizmu 5 dokumentarnih i kratkih igranih filmova iz Evrope i Južne Amerike, dok nam putujući festival UNAFF donosi dokumentarni film ’’Sing your song’’ o Hariju Belafonteu i njegovoj ulozi u pokretu za ljudska prava u Severnoj Americi.
Pored filmskog programa, u okviru Kratkog metra će se održati diskusije o filmovima, kao i druženja sa domaćim i stranim autorima, gostima festivala. Povodom jubilarnog 60. izdanja, u danima pred festival, biće organizovana izložba u Domu omladine, specijalna projekcija filmova iz arhive Dunav filma i promocija knjige o Milenku Štrpcu.

60. Kratki metar Ovogodišnji dobitnik Nagrade za životno delo Beogradskog festivala dokumentarnog i kratkometražnog filma je Želimir Žilnik, jedan od najuglednijih i najnagrađivanijih domaćih autora, poznat u svetu po svom umetničkom i društvenom angažmanu. U čast dobitnika biće prikazan njegov film „Pirika na filmu“, iz 2013. godine

Želimir Žilnik (rođen 1942. godine, živi i radi u Novom Sadu), autor je brojnih igranih i dokumentarnih filmova, jedan od začetnika žanra doku-drama, nagrađivan na domaćim i internacionalnim filmskim festivalima. Od samog starta profesionalnog rada na filmu, okrenut savremenim temama, koje uključuju društvenu, političku i ekonomsku kritiku svakodnevice („Žurnal o omladini na selu, zimi“ (1967), „Pioniri maleni, mi smo vojska prava, svakog dana ničemo ko zelena trava“ (1968), „Nezaposleni ljudi“ (1968) i „Lipanjska gibanja“ (1968), „Crni film“, „Ustanak u Jasku“ i drugi. Studentske demonstracije 1968. godine, i veliki potres iste godine, posle okupacije Čehoslovačke, tema su i Žilnikovog prvog igranog filma „Rani radovi“ (1969) nagrađenog Zlatnim medvedom na Berlinskom filmskom festivalu, kao i sa četiri nagrade u Puli te godine.

Zelimir Zilnik ziri Kratkog metra

Nakon problema sa cenzurom u Jugoslaviji, te zaustavljanja rada na narednom igranom filmu „Sloboda ili strip“ (1972) takođe u produkciji „Neoplanta filma“, Žilnik sredinu sedamdesetih godina provodi u Nemačkoj, radeći nezavisne filmove – sedam dokumentaraca i igrani film „Raj“ (1976). Ti filmovi su među prvima tretirali temu gastarbajtera u Nemačkoj, te se i danas pokazuju na retrospektivama i simpozijumima.

Po povratku u zemlju, od kraja sedamdesetih režira seriju dobro primljenih televizijskih filmova i doku-drama, za Televiziju Beograd i TV Novi Sad ( „Bolest i ozdravljenje Bude Brakusa“ (1980), „Vera i Eržika“ (1981), „Dragoljub i Bogdan“ (1982), „Prvo tromesečje Pavla Hromiša“ (1983), „Stanimir silazi u grad“ (1984), „Beograde dobro jutro“ (1986), seriju „Vruće plate“ (1987), „Bruklin Gusinje“ (1988), „Stara mašina“ (1989), „Crno i belo“ (1990) i dr.). Pomenuti naslovi su nagrađivani na televizijskim festivalima u zemlji i inostranstvu.

U saradnji televizije i filmskih radnih zajednica nastaje i nekoliko igranih filmova, sredinom osamdesetih: „Druga generacija“ (1983), „Lijepe žene prolaze kroz grad“ (1985) i „Tako se kalio čelik“ (1988) – koje u fokusu imaju nagoveštaj političkih i socijalnih promena, kao i nadolazećih tenzija u zemlji.

Tokom devedesetih, u nezavisnim filmskim i medijskim produkcijama realizuje niz igranih i dokumentarnih filmova na temu kataklizme na Balkanu („Tito po drugi put medju Srbima“ (1994), „Marble Ass“ (1995), „Do jaja“ (1997), „Kud plovi ovaj brod“ (1998) i dr.). Filmovi su dobili najznačajnije nagrade na domaćim festivalima (u Herceg Novom, na Paliću, u Novom Sadu i Sopotu). Pokazani su na brojnim međunarodnim festivalima, a na Berlinalu 2005. godine „Marble Ass“ je dobio značajnu nagradu „Teddy Bear“.

Slom sistema vrednosti u post-tranzicijskim zemljama centralne i istočne Evrope, problemi izbeglištva i migracija u novonastalim okolnostima proširene Evrope – okvir su tematskog ciklusa započetog filmovima „Tvrdjava Evropa“ (2000 – nagrada „Victor“ za najbolji film godine, Ljubljana ), „Kenedi se vraća kući“ (2003 – nagrada „Zlatna mimoza“ Herceg Novi), „Gde je Kenedi bio dve godine?“ (2005), „Evropa preko plota“ (2005 – nagrada za najbolji regionalni film Beograd 2006 i ZagrebDox 2007), „Dunavska sapunska opera“ (2006), „Kenedi se ženi“ (2007), „Stara škola kapitalizma“ (2009) i „Jedna žena – jedan vek“ (2011). Pomenuti filmovi su pokazani na preko 250 međunarodnih festivala i filmskih manifestacija. U 2010. u Srbiji mu je dodeljena nagrada za moderni umetnički senzibilitet Fonda „Todor Manojlović“, kao i nagrada Fonda za afirmaciju stvaralaštva „Mića Popović“.

Uz kontinuirani rad na filmskoj produkciji, Žilnik se od 1997. godine bavi i pedagoškim radom – mentor je i izvršni producent niza međunarodnih filmskih radionica za studente iz regiona jugoistočne Evrope (npr. „Podeljeni bog / Divided God“ tokom 2007/2008., „Petrovaradinsko pleme“ 2005., „Crossing Borders“, od 2003 – 2012, itd.); od 2006. godine, angažovan je kao gostujući predavač na nekoliko inostranih filmskih škola (Holandija, Velika Britanija, SAD, Mađarska, Slovenija).