Braća Koen su duo koji uvek pobeđuje. Od 1984, zajedno pišu i režiraju svoje filmove, a ponekad ih i montiraju pod pseudonimom Roderik Džejns (Roderick Jaynes). Bili su nominovani za ukupno četrnaest Oskara, a osvojili su četiri zlatne statue (za Fargo i No country for old men). 2011. su nagrađeni Den Dejvis nagradom od milion dolara za ,,kreativno partnerstvo jedinstveno u istoriji filma.“

U glavi Luina Dejvisa je njihov najnoviji film, melanholična muzička kreacija koja balansira između komedije i drame. Film prati jednu nedelju u životu folk pevača Luina Dejvisa, izmišljene ličnosti inspirisane autobiografijom muzičara Dejva van Ronka (Dave van Ronk). Nakon što su se fanovi muzičara žalili da je Ronk bio potpuno drugačiji nego što je prikazano u filmu, braća Koen su istakla da je Luin Dejvis samostalna kreacija i da su od Ronka pozajmili samo muzičku i kreativnu crtu koju su uneli u svoj lik.

U glavi Luina Dejvisa

Većinu muzike u filmu izvode glumci, i originalni snimci njihovih muzičkih nastupa su ušli u konačnu verziju filma. To i nije bio toliki izazov s obzirom da je postava sačinjena od Oskara Isaka (Oscar Isaac), glumca i pevača iz Gvatemale, Džastina Timberlejka (Justin Timberlake), i Keri Maligan (Carey Mulligan) kojoj ovo nije prvi put da zapeva na filmu. Muziku je producirao T Boun Burnet (T Bone Burnett), bivši gitarista u bendu Boba Dilana i uspešni muzički producent. On je sa Koenima sarađivao i na filmu O Brother, where art thou, čiji je saundtrek prodat u 8 miliona primeraka.

Posebno zanimljivu ulogu ostvarila je jedna mačka- odnosno više njih. Mačka koja prati Luina je bitan deo filma, ali reditelji su zažalili zbog te odluke. Naime, napravili su kasting za nekoliko običnih, šarenih mačaka, i svaka je glumila u po jednoj sceni. Za razliku od pasa koji su laki za saradnju, mačke uopšte ne slušaju uputstva svojih dresera te su zbog toga noćna mora, a Koeni su izjavili da im je lakše bilo da rade sa lešinarom u svom prethodnom filmu, kao i da su zbog ovog iskustva omrzli mačke. Produkcija je takođe doživela peh kada je proleće u Njujorku poranilo i poremetilo planove reditelja koji su želeli da dočaraju melanholičnu, sumornu atmosferu njujorške zime.

Ovi problemi nisu naškodili konačnom rezultatu, i film je pokupio odlične kritike. Premijerno je prikazan na festivalu u Kanu gde je osvojio Gran pri, a bio je nominovan za tri BAFTA nagrade i tri Zlatna globusa. Takođe je nominovan za Oskara za najbolju kameru i najbolji miksing zvuka, a mnogi smatraju da su Koeni nepravedno izostavljeni iz trke za najbolji film i režiju.