Od reditelja Džonatana Mostoua dolazi nam još jedan film iz onih koji pripadaju robotskoj sagi. Zanimljivo je i to da je pomenuti režiser potpisao režiju i za Terminator 3, takođe film koji obrađuje temu o robotima. I ne samo to, već je i scenario radio dubl koji je napisao scenario za Terminator Spasenje. Kada vidite da jednu od glavnih uloga tumači Brus Vilis, predpostavićete o kakvom filmu se radi.Neko će umrsiti radnju i dovesti do propasta, a onda će Vilis uskočiti i spasiti ceo svet.Ako volite takve filmove, uživaćete u ovom filmu, ako ne,ovaj film će za vas biti prilično nezanimljiv, pa čak i negledljiv.
U ovom filmu ima akcije i naučne fantastike. Jedna kombinacija koja obećava zabavu. Roboti, odnosno surogati, nateraće vas da zamislite vaš svet sa surogatima. Čak i sebe kako sedite zavaljeni u stolicu i šetate u nekom telu surogata, koje može imati vaš izgled ili bilo čiji. Možete isprobati da se bacite sa mosta, skočite iz aviona bez padobrana,dozvolite sebi jurnjavu motorom bez kacige ili igranje ruskog ruleta. Jedini problem je oštećenje koje će imati vaš surogat, tako da ćete morati da izdvojite sumu novca za novog.
Početak filma govori nam kako je došlo do pojavljivanja surogata što je odličan uvod. Podsetiću da i „Distrikt 9“, takođe počinje kao dokumentarac. Slede predivne,veoma raskošne scene grada. Prosto poželite da se prošetate ovim gradom. Radnja filma nije precizno naglašena, već je označena kao sadašnjost. To mi se sviđa, jer ovo nije film koji izmišlja nove svetove, već zamišlja svet sa drugačijim mogućnostima.
Ubistvo mlađanog Kentera, sjajana scena vožnje motorom koja deluje tako moćno, i automobil koji je prepolovio surogata su jako zanimljivi momenti u ovom filmu. Jednostavno vam oni oduzimaju dah, i nateraju da svoj mozak prebacite u veću brzinu da bi shvatili šta se sve dešava.
Nakon frke dolaze Tom Grir (Brus Vilis) i njegova pomoćnica agent Piters (Rada Mičel) kao agenti FBI. Imamo i opaske na račun žrtava, što je karakteristično za ovakve, pa i slične likove. Konačno je završen taj uvod, i surogat Toma Grira (Brus Vilis) se isključuje i tada nastupa njegov vlasnik koji gledaocima stavlja do znanja da je izgubio sina. Ta scena ne ostavlja prejak trag kod gledaoca, i nije dovoljno senzualna.
Duga istraga u agenciji je očekivani nastavak filma, ali je neophodan,jer se u njemu bolje pojašnjuje priča. Sada se pitate ko je kriv za smrt mlađanog Kentera. Moram da obratim pažnju na retuširana lica, ali pre svega lice surogata Toma Grira (Brus Vilis). Njegovo lice je kompletno sređeno, ali ne može da bude ono pravo prirodno, jer je godinama njegovo lice izgubilo onu svežinu i oblik, kao kada je bio mladić. Uprkos tome, počećete da razmišljate o plastičnoj hirurgiji. Njihova lica vas izazivaju da zamislite svoje lice ovako zategnuto i čisto.
Film će početi da liči na film „Ja,Robot“, u nastavku filma. Međutim, to je samo utisak koji ostavlja fabrika za proizvodnju surogata. Ovaj film se čak osvrće i na rat, i surogate koji bi mogli da se iskoriste za ratovanje, ako uzmemo u obzir da umiru roboti, a pravi ljudi se prebacuju na drugog surogata.
Radnja se i dalje mrsi, pa tako u priču dolazi i novi lik Proroka (Ving Rejms), koji se bori protiv surogata i njihovog delovanja. Jurnjava Toma Grira po sektoru koji je obezbeđen samo za ljude je prilično dobra, i sa neisčekivanim ishodom.
Onda Tom Grir izlazi na ulicu,sa izgrebanim licem koje je uobičajeno za njegove filmove. Te povrede zadobio je od Prorokovih telohranitelja.Pre nego što je došao u svoj dom, vidimo kako se surogati drogiraju.
Tom je zaljubljen u Megi (Rozamund Pajk), i još pati zato što je izgubio sina. Neki govore da je to kliše, ali ja mislim da rad na kompjuteru koji ima savršen program ili operativni sistem koji nama nije poznat nije kliše. Jednostavno to mora tako da bude! Zamislite da se služe nekim od nama poznatih operativnih sistema ili programa. Kako bi to izgledalo amaterski!
Surogat agenta Piters je pod upravljanjem Toma Grira koji u zadnjoj sekundi odlučuje da isključi sve surogate umesto da ih ostavi u životu. Ne mogu a da ne pomenem zagonetni osmeh Brusa Vilisa koji karakteriše razne uloge u njegovim filmovima.
Ljudi su se konačno oslobodili svojih surogata, i sada mogu da žive normalno, svojim pravim životom, a ne skrivajući se u tuđem telu. Ta ljubav između Megi i Toma trebalo bi da bude malo više akcentovana, jer se u suštini film svodi i na njihovu ljubav i na to da su zapostavljeni pravi odnosi među ljudima.